Obilježavanje Međunarodnog dana dječje knjige

Međunarodni dan dječje knjige obilježava se svake godine, na rođendan Hansa Christiana Andersena, najpoznatijeg pisca bajki. Tada se obilježava i rođendan prve nacionalne kampanje za promicanje čitanja naglas djeci od rođenja “Čitaj mi!”. Cilj kampanje ali i Međunarodnog dana dječje knjige je poticati roditelje i druge odrasle da s čitanjem naglas djetetu započnu već od njegova rođenja kako bi čitanje postalo dijelom svakodnevnog ugodnog druženja te kako bi se stvorila posebna emocionalna veza između djeteta i odrasle osobe koja mu čita (www.citajmi.info). 

Tim povodom održana je radionica za roditelje i djecu u mlađoj jasličkoj skupini. Na početku radionice logopedinja je istaknula važnost čitanja naglas od najranije dobi te dala savjete koje slikovnice koristiti i na koji način. Zatim su roditeljima bili ponuđeni materijali od kojih su izrađivali vlastite slikovnice, lutkice za prst u obliku najdražeg lika iz slikovnice i slično. Na preporuku odgojiteljica, donijeli su najdražu djetetovu slikovnicu koju su mogli čitati zajedno s njim u kutiću za čitanje.

I ovim putem zahvaljujemo roditeljima koji su sudjelovali i izradili prekrasne slikovnice.

CAP program (Child Assault Prevention)

„Predškolski CAP“ je program prevencije zlostavljanja djece namijenjen djeci predškolske dobi u vrtićima. CAP se u našoj ustanovi provodi već treću godinu. Ove pedagoške godine radionice su održane za polaznike programa predškole izvan redovitog programa, kroz tri uzastopna dana.

Cilj  programa je smanjiti ranjivost djece i njihovu izloženost različitim oblicima zlostavljanja kroz:

– pružanje kvalitetnih informacija,

– poučavanje učinkovitim prevencijskim strategijama,

– osnaživanje njima važnih odraslih, roditelja i zaposlenika vrtića, da im pruže kvalitetniju podršku.

Program su provodile tri educirane zaposlenice – CAP pomagačice: pedagoginja Tajana Stepanić te odgojiteljice Anamarija Cimaš i Tamara Oblić.

Božićno druženje engleske mješovite skupine – kviz djeca protiv roditelja „Say hello to the world“

Vrijeme uoči Božića u vrtiću se tradicionalno obilježava raznim predstavama, radionicama, druženjima i svečanostima na kojima zajedno sudjeluju djeca, roditelji i odgojitelji. Tako se ovog puta u vrtićkoj dvorani centralnog objekta održalo  vrlo neobično i zanimljivo božićno druženje engleske mješovite skupine.

Druženje je osmišljeno kao kviz pod nazivom „Say hello to the world“ poput istoimenog projekta u koji je engleska skupina uključena od početka pedagoške godine. U kvizu su sudjelovale dvije ekipe: djeca i roditelji. Kroz razne kreativne aktivnosti djeca su imala priliku odmjeriti snage sa svojim roditeljima u znanju i sposobnostima iz raznih područja.

Natjecateljski duh obje ekipe dosezao je vrhunac kroz mentalne zagonetke, komunikaciju na stranim jezicima, suradnju, osvajanje bodova te borbu za prvo mjesto i prigodnu nagradu – globus.

Natjecanje je bilo uzbudljivo, puno smijeha, bodrenja, zabave i učenja. Najveća vrijednost ovog druženja kvalitetna je suradnja roditelja i odgojitelja koji su zajedničkom sinergijom i aktivnim sudjelovanjem osigurali ono najvažnije, a to su osmjesi na licima djece.

Na kraju kviza pokazalo se da je za pobjedu potrebno puno više od znanja, jer je upravo timski rad djeci donio zasluženo prvo mjesto i nagradu.

Djelić atmosfere možete osjetiti gledajući fotografije u prilogu.

Rana komunikacija

Rana komunikacija je vrijeme u kojem dijete usvaja vještine važne za komuniciranje, a to su komunikacijske funkcije (dijete otkriva zašto komunicirati) i komunikacijske forme (dijete otkriva čime komunicirati). Poklapa se s  razdobljem ranog djetinjstva, od rođenja do otprilike 6. godine života.

Iako se isprepliću i često upotrebljavaju kao sinonimi važno je razlikovati komunikaciju od govora i jezika. Komunikacija je temelj za usvajanje jezika i razvoj govora, to je proces razmjene misli, ideja, osjećaja, obavijesti u kojem utječemo na ponašanje druge osobe. Jezik je dogovoren, konvencionalni sustav znakova i pravila, a govor je samo zvučna realizacija jezika. Komunicirati možemo govorom, ali i putem pogleda, dodira, gestama…..

Djeca počinju komunicirati puno ranije nego što razviju govor. Dijete prvo otkriva funkcije komunikacije, a tek onda razvija sredstva kojima će komunicirati. Novorođenče instinktivno plače, ne s namjerom da nekoga dozove. No s vremenom, ukoliko okolina dosljedno reagira na njegov plač, shvaća da može svojim ponašanjem utjecati na promjene u okolini.

Kako je okolina djeteta često orijentirana samo na pojavu govora, rani znakovi teškoća u komunikaciji mogu ostati neprepoznati. Ukoliko roditelji i uoče da dijete nije usmjereno na druge ljude, to objašnjavaju njegovom osobnošću („ne zanima ga, neće, tvrdoglav je…“). Dosadašnja istraživanja pokazala su da je zastoj u komunikacijskom razvoju najčešći neprepoznati uzrok kašnjenja govora i jezika, stoga je važno na vrijeme uočiti moguće teškoće komunikacije i djetetu osigurati pravovremenu intervenciju.

Kako prepoznati odstupanja u komunikacijskom razvoju djeteta?

  • Dijete ne uspostavlja kontakt očima ili je on kratkotrajan, odnosno nema združene pažnje (razmjene pogleda između komunikacijskog partnera i objekta zanimanja).
  • Često izostaje pokazna gesta kažiprstom te dijete djeluje naglašeno samostalno (umjesto da pokazuje na predmete koje želi ono ih samo dohvaća, a ukoliko to ne može ono postaje razdražljivo).
  • Dijete komunicira samo onda kada nešto treba, ne i da podijeli oduševljenje.
  • Dijete se uopće ne odaziva na ime ili vrlo nesustavno (jednom će se odazvati, drugi puta neće).
  • Ima poteškoća u razumijevanju. Dijete može razumjeti jednostavnije verbalne iskaze kad su unutar poznatog konteksta ili praćeni gestama, ali neće razumjeti što mu govorimo bez kontekstualne potpore.
  • Govorni razvoj obično kasni.
  • Ako se javi na vrijeme govor je često atipičan: dijete ponavlja riječi bez razumijevanja (npr. umjesto da odgovori na pitanje ono ponavlja zadnju riječ), govori „za sebe“ bez namjere da s nekim komunicira, govori izvan konteksta, „nameće“ teme osobnog interesa te je s njime teško voditi konverzaciju, govor može biti agramatičan.
  • Dijete se uglavnom igra samo, ne uvlači druge ljude u svoje aktivnosti, ne donosi predmete samo da ih pokaže drugome, a često izostaje i simbolička igra (igra pretvaranja).

Ukoliko roditelji primijete da njihovo dijete ima teškoća u komunikaciji trebali bi se obratiti logopedu ili edukacijskom rehabilitatoru. U Dječjem vrtiću svako dijete sa sumnjom na teškoće komunikacije uključuje se u program rane intervencije i prije postavljanja dijagnoze čime se nastoje prevenirati veće jezično-govorne teškoće.

Pripremila: Vlatka Vrbić, edukacijski rehabilitator