Igraonica za potencijalno darovitu djecu

Budući da svako dijete ima pravo na odgoj i obrazovanje usklađeno s njegovim potrebama i specifičnostima razvoja, Dječji vrtić Lojtrica već treću godinu provodi verificirani odgojno-obrazovni program za potencijalno darovitu djecu predškolske dobi.

Program je namijenjen potencijalno darovitoj djeci sličnih intelektualnih sposobnosti i interesa koja su polaznici vrtića. Igraonica, kojoj ime “olujom ideja” odabiru djeca ove godine nosi naziv “Sveznalice”. Provodi se jednom tjedno po jedan sat u skupini od deset do petnaest djece pod vodstvom odgojiteljica Josipe Jambrek i Božice Rakamarić koje su prošle edukaciju za provođenje programa u Centru za poticanje darovitosti djeteta “Bistrić”, ali i niz drugih edukacija iz područja darovitosti. Prije uključivanja u program djeca prolaze psihodijagnostičko testiranje kojeg provodi psihologinja vrtića. Za djecu polaznike igraonica je besplatna.

Ciljevi programa su: poticanje i razvoj kreativnog mišljenja i izražavanja, poticanje i razvoj različitih vrsta inteligencije, poticanje i razvoj samopouzdanja, pozitivne slike o sebi i razvoj socio-emocionalnih kompetencija, rad na socijalnim vještinama te interakcija i suradnja s vršnjacima sličnih intelektualnih sposobnosti.

Prepoznavanje i identificiranje različitih oblika darovitosti, talenata i kreativnosti  izazov je za roditelje, odgojitelje, učitelje, ali i sve one koji se nalaze u neposrednoj interakciji s njima. Darovita djeca, uz nadprosječne sposobnosti, imaju i brojne druge specifične karakteristike kao što su: znatiželja, kreativnost, smisao za humor, verbalno umijeće, upornost, pretjerana pobudljivost, a mogu imati obilježja emocionalne zrelosti karakteristične za jednu određenu dob dok su tjelesne i intelektualne karakteristike tipične za neku drugu dob. Važno je napomenuti da darovita djeca koja nisu na vrijeme prepoznata često se prepoznaju kao djeca s problemima u ponašanju (pojačan prkos, povučenost, nametljivost, emocionalna osjetljivost…). Mogu biti izolirana od ostale djece zbog poteškoća u socijalnim kontaktima, što utječe na formiranje slike o sebi i zato je važno što ranije prepoznati darovitu djecu s ciljem adekvatnog zadovoljavanja njihovih obrazovnih i socio-emocionalnih potreba.

Upravo je jedan od ciljeva igraonice poraditi na slabostima potencijalno darovite djece, naučiti ih kako se nositi s neuspjehom, pomoći im da čuvaju svoje vrijednosti i njeguju svoj unutarnji svijet, ali i da se uspiju emocionalno povezati s drugima.

Kraći program za potencijalno darovitu djecu koji se provodi u Dječjem vrtiću Lojtrica temelji se na pomno planiranim aktivnostima, vodeći se interesima djece. Prema područjima interesa prilagođava se didaktički materijal za matematičke aktivnosti, verbalne igre, likovne, glazbene i tjelesne aktivnosti, igre građenja i konstruiranja, multimediju, logiku i promišljanje.

U dosadašnjem radu primjećujemo da djecu jako zanimaju znanstveni pokusi. Pri tome djeca nisu samo pasivni promatrači, već i aktivni sudionici, a njihova promišljanja i izjave nadmašuju sva očekivanja.

Obilježavanje Međunarodnog dana dječje knjige

Međunarodni dan dječje knjige obilježava se svake godine, na rođendan Hansa Christiana Andersena, najpoznatijeg pisca bajki. Tada se obilježava i rođendan prve nacionalne kampanje za promicanje čitanja naglas djeci od rođenja “Čitaj mi!”. Cilj kampanje ali i Međunarodnog dana dječje knjige je poticati roditelje i druge odrasle da s čitanjem naglas djetetu započnu već od njegova rođenja kako bi čitanje postalo dijelom svakodnevnog ugodnog druženja te kako bi se stvorila posebna emocionalna veza između djeteta i odrasle osobe koja mu čita (www.citajmi.info). 

Tim povodom održana je radionica za roditelje i djecu u mlađoj jasličkoj skupini. Na početku radionice logopedinja je istaknula važnost čitanja naglas od najranije dobi te dala savjete koje slikovnice koristiti i na koji način. Zatim su roditeljima bili ponuđeni materijali od kojih su izrađivali vlastite slikovnice, lutkice za prst u obliku najdražeg lika iz slikovnice i slično. Na preporuku odgojiteljica, donijeli su najdražu djetetovu slikovnicu koju su mogli čitati zajedno s njim u kutiću za čitanje.

I ovim putem zahvaljujemo roditeljima koji su sudjelovali i izradili prekrasne slikovnice.

CAP program (Child Assault Prevention)

„Predškolski CAP“ je program prevencije zlostavljanja djece namijenjen djeci predškolske dobi u vrtićima. CAP se u našoj ustanovi provodi već treću godinu. Ove pedagoške godine radionice su održane za polaznike programa predškole izvan redovitog programa, kroz tri uzastopna dana.

Cilj  programa je smanjiti ranjivost djece i njihovu izloženost različitim oblicima zlostavljanja kroz:

– pružanje kvalitetnih informacija,

– poučavanje učinkovitim prevencijskim strategijama,

– osnaživanje njima važnih odraslih, roditelja i zaposlenika vrtića, da im pruže kvalitetniju podršku.

Program su provodile tri educirane zaposlenice – CAP pomagačice: pedagoginja Tajana Stepanić te odgojiteljice Anamarija Cimaš i Tamara Oblić.

Božićno druženje engleske mješovite skupine – kviz djeca protiv roditelja „Say hello to the world“

Vrijeme uoči Božića u vrtiću se tradicionalno obilježava raznim predstavama, radionicama, druženjima i svečanostima na kojima zajedno sudjeluju djeca, roditelji i odgojitelji. Tako se ovog puta u vrtićkoj dvorani centralnog objekta održalo  vrlo neobično i zanimljivo božićno druženje engleske mješovite skupine.

Druženje je osmišljeno kao kviz pod nazivom „Say hello to the world“ poput istoimenog projekta u koji je engleska skupina uključena od početka pedagoške godine. U kvizu su sudjelovale dvije ekipe: djeca i roditelji. Kroz razne kreativne aktivnosti djeca su imala priliku odmjeriti snage sa svojim roditeljima u znanju i sposobnostima iz raznih područja.

Natjecateljski duh obje ekipe dosezao je vrhunac kroz mentalne zagonetke, komunikaciju na stranim jezicima, suradnju, osvajanje bodova te borbu za prvo mjesto i prigodnu nagradu – globus.

Natjecanje je bilo uzbudljivo, puno smijeha, bodrenja, zabave i učenja. Najveća vrijednost ovog druženja kvalitetna je suradnja roditelja i odgojitelja koji su zajedničkom sinergijom i aktivnim sudjelovanjem osigurali ono najvažnije, a to su osmjesi na licima djece.

Na kraju kviza pokazalo se da je za pobjedu potrebno puno više od znanja, jer je upravo timski rad djeci donio zasluženo prvo mjesto i nagradu.

Djelić atmosfere možete osjetiti gledajući fotografije u prilogu.

Rana komunikacija

Rana komunikacija je vrijeme u kojem dijete usvaja vještine važne za komuniciranje, a to su komunikacijske funkcije (dijete otkriva zašto komunicirati) i komunikacijske forme (dijete otkriva čime komunicirati). Poklapa se s  razdobljem ranog djetinjstva, od rođenja do otprilike 6. godine života.

Iako se isprepliću i često upotrebljavaju kao sinonimi važno je razlikovati komunikaciju od govora i jezika. Komunikacija je temelj za usvajanje jezika i razvoj govora, to je proces razmjene misli, ideja, osjećaja, obavijesti u kojem utječemo na ponašanje druge osobe. Jezik je dogovoren, konvencionalni sustav znakova i pravila, a govor je samo zvučna realizacija jezika. Komunicirati možemo govorom, ali i putem pogleda, dodira, gestama…..

Djeca počinju komunicirati puno ranije nego što razviju govor. Dijete prvo otkriva funkcije komunikacije, a tek onda razvija sredstva kojima će komunicirati. Novorođenče instinktivno plače, ne s namjerom da nekoga dozove. No s vremenom, ukoliko okolina dosljedno reagira na njegov plač, shvaća da može svojim ponašanjem utjecati na promjene u okolini.

Kako je okolina djeteta često orijentirana samo na pojavu govora, rani znakovi teškoća u komunikaciji mogu ostati neprepoznati. Ukoliko roditelji i uoče da dijete nije usmjereno na druge ljude, to objašnjavaju njegovom osobnošću („ne zanima ga, neće, tvrdoglav je…“). Dosadašnja istraživanja pokazala su da je zastoj u komunikacijskom razvoju najčešći neprepoznati uzrok kašnjenja govora i jezika, stoga je važno na vrijeme uočiti moguće teškoće komunikacije i djetetu osigurati pravovremenu intervenciju.

Kako prepoznati odstupanja u komunikacijskom razvoju djeteta?

  • Dijete ne uspostavlja kontakt očima ili je on kratkotrajan, odnosno nema združene pažnje (razmjene pogleda između komunikacijskog partnera i objekta zanimanja).
  • Često izostaje pokazna gesta kažiprstom te dijete djeluje naglašeno samostalno (umjesto da pokazuje na predmete koje želi ono ih samo dohvaća, a ukoliko to ne može ono postaje razdražljivo).
  • Dijete komunicira samo onda kada nešto treba, ne i da podijeli oduševljenje.
  • Dijete se uopće ne odaziva na ime ili vrlo nesustavno (jednom će se odazvati, drugi puta neće).
  • Ima poteškoća u razumijevanju. Dijete može razumjeti jednostavnije verbalne iskaze kad su unutar poznatog konteksta ili praćeni gestama, ali neće razumjeti što mu govorimo bez kontekstualne potpore.
  • Govorni razvoj obično kasni.
  • Ako se javi na vrijeme govor je često atipičan: dijete ponavlja riječi bez razumijevanja (npr. umjesto da odgovori na pitanje ono ponavlja zadnju riječ), govori „za sebe“ bez namjere da s nekim komunicira, govori izvan konteksta, „nameće“ teme osobnog interesa te je s njime teško voditi konverzaciju, govor može biti agramatičan.
  • Dijete se uglavnom igra samo, ne uvlači druge ljude u svoje aktivnosti, ne donosi predmete samo da ih pokaže drugome, a često izostaje i simbolička igra (igra pretvaranja).

Ukoliko roditelji primijete da njihovo dijete ima teškoća u komunikaciji trebali bi se obratiti logopedu ili edukacijskom rehabilitatoru. U Dječjem vrtiću svako dijete sa sumnjom na teškoće komunikacije uključuje se u program rane intervencije i prije postavljanja dijagnoze čime se nastoje prevenirati veće jezično-govorne teškoće.

Pripremila: Vlatka Vrbić, edukacijski rehabilitator