Duda varalica tijekom prve godine može biti spas za roditelje i bebu. Međutim njeno dugotrajno i učestalo korištenje može imati negativan utjecaj na dječji razvoj. Studije pokazuju da sisanje dude povećava količinu bakterija koje mogu uzrokovati dentalni karijes. Osim toga, moguć je povećan rizik za češće upale srednjeg uha (sisanje otvara Eustahijevu tubu koja povezuje nos i srednje uho što omogućuje bakterijama slobodan prolaz iz nosa u srednje uho). Redovito dugotrajno korištenje dude utječe na rast zubi i formiranje usne šupljine te su zbog toga mogući ortodontski problemi kao što su otvoren ili križni zagriz.
Dugotrajnim sisanjem dude postoji mogućnost da će se u usnoj šupljini razviti drugačiji mišićni mehanizmi od one koju očekujemo u djetetovom razvoju, a optimalno je za razvoj govora. Intenzivnije se koriste točno određeni mišići, koji postaju sve spretniji i jači, a neki od njih zauzimaju (i usvajaju) položaje koji nisu karakteristični za izgovor hrvatskog jezika (npr. jezik u prednjem dijelu usne šupljine i izvan nje pri izgovoru glasova /s/, /z/, /c/, i/ili /š/, /ž/, /č/, /ć/, /dž/, /đ/) posebno kada dijete govori s dudom u ustima. U isto vrijeme, drugi mišići se manje koriste i njihova motorička izvedba je manje spretna u razdoblju kada dijete usvaja izgovor glasova, zahtjevnih za izvedbu.
Osim spomenutog, korištenje dude utječe na brbljanje i eksperimentiranje sa zvukovima (djeca s dudom u ustima imaju manju potrebu oponašati glasove odraslih i igrati se sa zvukovima, što je neophodno za govorno-jezični razvoj). Isto tako duda sprječava pokretljivost i ograničava prostor neophodan za različite pokrete koji su potrebni za pravilan izgovor.
Sve su ovo jako važni razlozi zašto ne dati dudu djetetu nakon prve godine posebno tijekom dana i kada je dijete u interakciji s odraslima i djecom. Iako se roditelji ponekad brinu zbog mogućih negativnih posljedica dude, nasilno odvajanje od nje nije preporučljivo i može samo izazvati bol i traumu. Najbolje bi naravno bilo dijete uopće ne naviknuti na dudu, no kad navika već postoji, na potrebu za dudom možemo gledati kao signal kad djetetu treba dodatna pažnja. Kada posegne za dudom možemo mu ponuditi druge mogućnosti, pri čemu nije preporučljivo da to budu hrana i slatkiši, jer bi se time stvorila osnova za prijelaz u drugi oblik „ovisnosti“. Umjesto toga ponudimo mu zagrljaj, igru, pjesmu. Važno je preusmjeriti dječju pažnju na nešto drugo. Također, ako dijete koristi dudu na spavanju potrebno ju je ukloniti čim primijetimo da je dijete čvrsto zaspalo.
Prilikom odvikavanja važno je postepeno smanjiti učestalost i vrijeme korištenja dude (npr. u određenim trenucima dana kada traži utjehu), zajedno s djetetom potražiti trenutke u kojima se osjeća spremno biti bez dude te mu biti podrška. U tom procesu jako je bitno izbjegavati omalovažavanje i ponižavanje djeteta („Duda je fuj…ti si mala beba…“ i sl.) jer to izaziva frustraciju budući da je duda predmet uz koji je dijete emocionalno vezano. Također je važno ne odvikavati dijete od dude ukoliko se u obitelji odvijaju važne promjene (rođenje brata ili sestre, polazak u jaslice ili vrtić, preseljenje i sl.).
Što više djetetu pružamo pažnje i radosnih trenutaka veća je vjerojatnost da će potreba za dudom biti manja.
Pripremila Ivana Breko Bilandžić, mag.logoped