Kako znanost nije statična djecu ne bi trebalo poučavati znanstvenim činjenicama, nego im omogućiti iskustva pomoću kojih će aktivnim uključivanjem u pokuse, rasprave i objašnjavanja dolaziti do svojih istina i teorija, koje će se vremenom mijenjati. Djecu ne treba posebno zainteresirati za istraživački rad jer je njima istraživanje sastavni dio življenja. Prirodna dječja znatiželja i želja za znanjem izraz su djetetova traganja za shvaćanjem načina funkcioniranja svijeta. U njihovoj prirodi je da dodiruju, prevrću, okreću, sklapaju, rasklapaju i dovode u razne odnose sve ono što vide i čime mogu manipulirati. Kroz istraživanje svoje okoline djeca otkrivaju svojstva svijeta oko sebe, stvaraju uzročno-posljedične veze među stvarima i upoznaju zakonitosti. Pribavljanje informacija možemo izvršiti na mnogo načina, ali za djecu najvažniji izvori informacija su pokusi i opažanja kao ponovljive pojave i kao temelj stvaranja baze podataka, spoznaja, znanja i informacija potrebnih za definiranje odgovora.
Cilj ovog projekta bio je upoznati djecu s pojmom kemije te povezati taj pojam s nekim pojavama i procesima iz svakodnevnog života, kao i s tvarima koje nalaze u svojoj okolini. Djeca sportske skupine učila su kako napraviti jednostavne, a zanimljive i efektne pokuse s “kemikalijama” koje možemo naći kod kuće. Neki od pokusa koje smo izveli bili su: Šarena eksplozija boja; Tornado u boci; Kišni oblak u teglici; Vatromet boja u mlijeku; Nevidljiva tinta; Putujući balon; Kako miješati ulje i vodu.
Tijekom eksperimentiranja djeca su iznosila svoje dojmove, objašnjavala uočene pojave te donosila zaključke na temelju viđenog i doživljenog.