Samostalnost se uči od najranije dobi. Ono nije osobina s kojom se dijete rađa, već vještina koja se postupno razvija kroz svakodnevne situacije, pokušaje i iskustva. Razvijanje samostalnosti temelj je izgradnje samopouzdanja, razvoja odgovornosti, bolje koncentracije, ustrajnosti i pripreme za buduće školovanje. Svako dijete ima prirodnu potrebu osjećati se sposobno, uspješno i važno. Kada mu pružimo priliku da nešto učini samo, šaljemo mu poruku: „Vjerujem u tebe.“
U vrtiću svakodnevnim aktivnostima potičemo djecu da postupno preuzimaju brigu o sebi i svom okruženju. To uključuje:
- pospremanje igračaka nakon igre, izuvanje i obuvanje obuće, samostalno pranje ruku, samostalno jedenje i pijenje, pospremanje tanjura, zdjelice i šalice nakon obroka.
U početku su prisutni pomoć, podrška i ohrabrenje odgojitelja. Kako dijete stječe sigurnost, pomoć se smanjuje, a osjećaj uspjeha raste. Upravo ti mali svakodnevni koraci grade veliku unutarnju snagu.
Suradnja s roditeljima ključna je u razvoju djetetove samostalnosti jer oni imaju veliku ulogu u tome. Kod kuće roditelj može podržati ovaj proces na jednostavne, ali vrlo učinkovite načine, tako da:
- dopuste djetetu da pokuša samo, čak i kada to traje duže
- ne „spašavaju“ ga od svake frustracije – one su dio učenja
- budu strpljivi i dosljedni
- pruže minimalnu pomoć – samo kada je zaista potrebna
- pohvale trud, a ne samo uspjeh
Neki praktičnih prijedlozi koji kod kuće potiču razvoj samostalnosti:
- pospremanje igračaka zajedno s djetetom,
- objašnjen zadatak korak po korak,
- djetetu dati dovoljno vremena da dovrši započeto
- uključivanje djeteta u jednostavne kućanske zadatke primjereno dobi
Važno je zapamtiti da su suze, otpor i odustajanje ponekad prirodan dio procesa. Ustrajnost se gradi postupno – uz podršku odraslih koji vjeruju u dijete. Svaki mali uspjeh jača djetetovu pozitivnu sliku o sebi i potiče ga na nove izazove. Treba imati na umu da se samostalnost uči, a neuspjesi su sastavni dio učenja ta da je svaki pokušaj korak naprijed.
