Samostalnost, koncentracija, motivacija za učenjem samo su neke od osobina koje roditelji navode kad ih se pita što za njih podrazumijeva spremnost za školu. To je povoljna kombinacija tjelesne, govorno-jezične, spoznajne, socio-emocionalne i motivacijske spremnosti koja omogućuje praćenje školskog gradiva i obaveza bez većih teškoća. Tjelesna spremnost pored potrebne visine, težine i zdravstvenog stanja, podrazumijeva i razvijenost motoričkih sposobnosti.
Predškolsko dijete je koordinirano i spretno (trči, penje se, skače, hvata loptu, veže vezice na obući), ima pravilan hvat olovke, precrtava geometrijske likove, a crtež čovjeka mu je bogat detaljima. Govorno-jezična spremnost odnosi se na pravilno izgovaranje glasova, gramatički pravilan govor, razumijevanje verbalnih uputa te sposobnost rastavljanja i spajanja glasova u riječ. Roditelji su najvažniji djetetovi modeli, stoga opisujte i imenujte sve što vas okružuje te na to potičite i dijete jer tako proširujete njegov rječnik. Razgovarajte s djetetom u proširenim, gramatički pravilnim rečenicama. Igrajte jezične igre (npr. Na slovo, Reci suprotno, Kaladont, Dovrši riječ), slažite rime, rješavajte zagonetke i mozgalice. Kad god imate priliku, čitajte priče ili zajedno s djetetom smišljajte vlastite priče.
Opća znanja o sebi (adresa, godine, članovi obitelji), razumijevanje prostornih, vremenskih i količinskih pojmova, imenovanje boja, kao i logičko zaključivanje čine spoznajnu spremnost za školu. Važan aspekt spoznajne spremnosti su i vizualna percepcija (uočavanje sličnosti i razlika, točno slaganje prema nacrtu ili predlošku), pamćenje i pažnja. Prije polaska u školu dijete bi se trebalo moći koncentrirati na neku aktivnost koja mu nije omiljena u trajanju od barem 20 minuta. Djetetov raspon pažnje može se povećati igrama i ciljanim vježbama: vježbe koncentracije kroz mirne aktivnosti (bojanje, rezanje, lijepljenje, slušanje priča i sl.), igre memory i slaganje puzzli, igre slikama na kojima dijete zapaža detalje. Igre koje djeca jako vole, a dobre su za razvoj slušne pažnje su npr. Leti-leti, Na slovo, Sezam kaže, Pogodi po opisu. Djeca rano počinju pokazivati interes za brojke, a prije polaska u školu trebali bi moći zbrajati i oduzimati na konkretnom materijalu do 10, razumjeti pojam niza i uspoređivati veličine i količine (npr. što je deblje-tanje, manje-veće, teže-lakše i sl.).
Većina roditelja svjesna je da djeca u vrtiću stječu temelje za uspješno svladavanje čitanja i pisanja, a ne moraju znati čitati i pisati prije polaska u školu. Ove predvještine možete vježbati s djetetom kroz različite aktivnosti: spajanje točkica prema zadanom predlošku, precrtavanje oblika, traženje puta iz labirinta, izrezivanje oblika škaricama i lijepljenje na papir, modeliranje tijestom.
Možda najvažnije sastavnice spremnosti za školu su emocionalna spremnost (prihvaćanje odgovornosti za svoje ponašanje, lakše prihvaćanje neuspjeha, kontroliranje ponašanja, mogućnost odgode želja i potreba, pozitivna slika o sebi) i socijalna spremnost (samostalnost u brizi o sebi, snalaženje u prometu, mogućnost surađivanja s drugima, samostalno rješavanje vršnjačkih sukoba, odolijevanje pritisku vršnjaka, prihvaćanje autoriteta). Najbolje što možete učiniti za razvoj socio-emocionalne zrelosti djeteta su obiteljska pravila i logične posljedice, davanje djetetu obaveza u skladu s godinama (npr. pospremiti stol, pospremiti svoju sobu i sl.) i igranje društvenih igara u kojima mu nećete ”popuštati”. Najbolja priprema za školu je ona putem igre. Važno je djetetu školu predstaviti realno, ali u pozitivnom tonu, imati realna očekivanja ovisno o djetetovim sposobnostima i voditi računa da su važniji djetetovi doživljaji i osjećaji od njegova uspjeha.
Provjerite je li Vaše dijete spremno za školu.
